Radosavljev zbornik najmlađi je i najmanji od tri sačuvana bosanska srednjovjekovna zbornika/kodeksa. 

Za razliku od Hvalova i Mletačkoga, koji su nastajali u "zlatno doba" bosanske srednjovjekovne kulture na početku 15. stoljeća, prepisivač - krstjanin Radosav žali se sredinom 15. st. u svome kolofonu (dopisu na kraju knjige): "... jere mi sta ruci trudni težeće".

On se morao, za razliku od krstjanina Hvala, baviti i neknjiževnim poslovima. Radosavljevo djelo ne odlikuje ni krasnopis niti bogato ukrašavanje (brojne i kvalitetne iluminacije i minijature), po kojima dva starija kodeksa također imaju sasvim istaknuto mjesto u južnoslavenskoj medivistici. 

Hvalov i Mletački zbornik sadržavaju, smatra se, potpun repertoar knjiga koje su bile glavna lektira pripadnika Crkve bosanske. 

Mletačkome nedostaje zadnji dio - za koji se misli da je bio identičan Hvalovu. 

Međutim, poseban značaj Radosavljeva rukopisa jeste u njegovu sadržaju: Apokalipsa kao glavni tekst, Očenaš s molitvicama, početak Ivanova jevanđelja (Ivan I,1-7) i dva puta glagoljicom ispisan nepotpun tekst Pavlove poslanice Titu (II,12-13). 

Glagoljični alfabeti nalaze se na folijama 55r i 57r, a glagoljičnih slova ima i na marginama folija 51r i 55v. Neki pretpostavljaju da bi ovaj i ovakav tekst mogao predstavljati obred bosanskih krstjana. 

Radosavljeva bosanska knjiga nudi se sada u latiničkome čitanju, transliteraciji iz staroslavenske ćirilice, akademkinje Anice Nazor, dugogodišnje direktorice legendarnoga Staroslavenskog instituta u Zagrebu. 

Ova ugledna medivistica napisala je i informativan predgovor kritičkome izdanju ovoga kodeksa. 

Fena / BH Telecom