Mogli smo, takoreći, uzeti BiH, a za Sarajevo ćete to posebno vidjeti... Ali, nismo uopće izlazili iz svojih etničkih teritorija... Naoružani narod je izašao na rubove svojih teritorija da bi se zaštitio da ga ne pokolju, rekao je Karadžić.

Negirajući navod optužnice da je politički vrh Srpske demokratske stranke u jesen 1991. formirao skupštinu srpskog naroda u BiH kako bi omogućio "prisvajanje teritorija", Karadžić je rekao: "Koje teritorije Srbi treba da zauzmu? Pa, to su njihove teritorije".

Prikazujući mape, optuženi je sugerirao da su se granične linije srpskih teritorija tokom rata u BiH poklapale s crtama bojišnice. "I od tih vjekovno njihovih teritorija, Srbi su bili spremni da se odreknu za mir", napomenuo je Karadžić.

On je opovrgavao i navod optužnice da su snage Srba, s početkom rata u travnju 1992, stavile Sarajevo pod opsadu. Tvrdio je da su se sarajevski Srbi, poslije noći 5. travnja 1992. u kojoj je zbog "terora" bilo "strašno biti Srbin u Sarajevu", povukli na obode grada u "pokušaju da se zaštite".

"Tako je uspostavljena podjela grada, a ne opsada, kao što tvrdi tužiteljstvo", kazao je Karadžić.

Prema njegovim riječima, Srbi do svibnja 1992. nisu imali svoje oružane snage, već samo teritorijalnu obranu u kojoj su djelovali po doktrini "naoružanog naroda".

Opširno govoreći o genezi krize u BiH 1991-92, Karadžić je naglasio da su sve političke odluke Srpske demokratske stranke (SDS)  - poput formiranja posebne skupštine i republike bosanskih Srba - bile iznuđene prethodnim potezima ka nezavisnosti BiH koje su povlačile Stranka demokratske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) , zanemarujući volju Srba da ostanu u Jugoslaviji.

On je ponovio da je usvajanje deklaracije o nezavisnosti BiH u listopadu 1991. bilo nezakonito i protuustavno, bez predstavnika Srba koji su se tome protivili i napustili zasjedanje.
Kao dokaz da je srpsko političko vodstvo u BiH bilo posvećeno traženju mirnog političkog rješenja, Karadžić je podvukao da je SDS u veljači 1992. prihvatila rješenje "tri Bosne u jednoj Bosni", odnosno da BiH bude nezavisna, s tri konstitutivne jedinice.

"Mi smo tada rekli, u redu, napustit ćemo Jugoslaviju, to je bila najbolnija koncesija, ako u BiH budemo imali svoju konstitutivnu jedinicu", kazao je Karadžić.

Naznačio je i da je to bila suština plana portugalskog posrednika Josea Cuillera, koji su sve strane prihvatila 18. 3. 1992, ali je potom lider SDA Alija Izetbegović kasnije povukao svoj potpis na sporazumu.

Karadžić je citirao Cutillerove riječi, poslije rata u BiH, da su tim sporazumom mogli biti sačuvani mnogo životi, naročito muslimana, ali da je Izetbegović bio "ohrabren" iz inozemstva da povuče potpis, od zemalja koje su mislile da znaju što je najbolje.

- Srbi i Karadžić sve prihvaćaju... ali, nemaju šansu da sačuvaju mir - naglasio je Karadžić.

Inače, suđenje Karadžiću počelo je pred Haškim tribunalom 26. listopada prošle godine uvodnom riječju optužbe. Optuženi je početak suđenja bojkotirao tvrdeći da mu Sud nije dao dovoljno vremena da se pripremi za obranu.

Pošto je tužitelj Alan Tieger 2. studenog završio uvodnu riječ, sudci su tri dana kasnije donijele odluku da Karadžiću postave branitelja i da suđenje bude nastavljeno 1. ožujka 2010. godine, da bi se branitelju dalo dovoljno vremena da se pripremi.

Podjsetimo, u uvodnoj riječi, tužilac Tieger je naglasio da je Karadžić bio vrhovni zapovjednik vojske koja je zločinima počinila etničko čišćenje muslimana i Hrvata u velikim dijelovima BiH, terorizirala civile u Sarajevu i počinila genocid nad 7.000 muslimana u Srebrenici.

Bivši predsjednik Republike Srpske je u dvije točke optužen za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još sedam bosanskih općina, a u preostalih devet točaka za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje i nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca tijekom rata u BiH 1992-95.

Vlasti Srbije uhitile su Karadžića u Beogradu u lipnju 2008. i izručile ga Tribunalu.

BH Telecom